Priča s VAB
Posebna mjesta zaslužuju posebnu priču.
Na žalost, naša prva priča sa Via Adritica bike zasjenila je sve prirodne ljepote kroz koje smo do sada vozili i poticajnog društva koje smo imali.
Na dionici Cavtat-Dubrovnik, put će vas dovesti do skloništa za napuštene životinje Žarkovica Društva za zaštitu životinja Dubrovnik. Ovo sklonište je sve samo ne zabavna i vesela priča.
Svako sklonište je sve samo ne zabavna i vesela priča. Svako sklonište dočekat će vas tužnom kakofonijom laveža. U svakom skloništu nečije odbačene ograde, kamp kućice, trosjedi, ormari ili madraci našli su svoj drugi život. U svakom skloništu teško je osjećat se čovjekom.
No na ovom beskraju sivog kamena, s tek pokojim zalutalim izdankom makije koju prijeti progutati kamenjar, sa vjetrom koji kida i lomi sve na svom putu – posebna je priča. Mjesto na kojem se nalazi sklonište ne pruža nikakvu zaštitu od ljetne žege ili pomahnitalog vjetra. Potrgane ograde klepeću zrakom, oronule improvizirane kućice prijete da će se urušiti na svoje stanovnike. Ono jedino postojano što imaju je hrana koju im osigurava Grad Dubrovnik.
Tomo i Sandra svakodnevno su tamo, volontera očajnički nedostaje. Bilo je preko 400 pasa u skloništu, sada ih je oko 250 – neke su uspjeli udomiti, neki su otputovali iza duge.
Dok stojimo tamo sretni zbog naših pasa i nesretni zbog ovih pasa, pogled nam prelazi preko skloništa prema Dubrovniku i moru.
Jin i jang. Najljepši pogled sa najtužnijeg mjesta na svijetu.
Želite li pomoći, možete li pomoći – učinite to, molimo vas.
#krenisadiodmah